ADVENT - PRVA NEDJELJA

Advent, došašće - ta riječ budi u svakom kršćanskom srcu posebne osjećaje. Misao nam se vraća na rane mise zornice s adventskim pjesmama u kojima odjekuju misli na navještenje Kristova začeća po anđelu Gabrijelu, na adventske vijence s četiri svijeće kao znaka onog vremena iščekivanja Kristova dolaska (za koje se mislilo da je trajalo 4 tisuće godina), a sve to upućuje na blizinu božićnih blagdana s njihovim posebnim čarom. Sve to pruža kršćanskom doživljavanju više sigurnosti, okriljenosti, svjetla i topline, a i to više u osjećaju iščekivanja i nadanja onog što bi trebalo doći nego u radosti već postignutog. Kršćanska nas vjera potiče da neprestano budemo okrenuti prema budućnosti, uvijek ispunjeni nadom. Krist kao osoba središte je naše nade. A za njega znamo da je već došao, da je već živio, da nam je donio poruku spasenja. No upravo smo u toj poruci doznali da on na svršetku povijesti svakog čovjeka i svekolikog čovječanstva doći i očitovati, ostvariti.Moramo se uvijek nanovo podsjetiti da se čitav svijet nalazi u adventu - došašću. Krist koji je već došao, koji na skriven ali stvaran način živi među nama, opet će sigurno doći; i mi ga očekujemo. Ne očekujemo ga grčevito zbrajajući biblijske brojeve, proizvoljno tumačeći razne događaje, iznuđujući razne poruke i glasove s neba, nego ustrajno radeći i izvršujući svoje zadatke u ovom svijetu, zalažući se za izgradnju Kristova kraljevstva već ovdje. To znači ona budnost o kojoj Krist u evanđelju govori.