petak, studenoga 03, 2006

RIJEČ DVIJE O DRIJENČI

Drijenča je idilično, podmajevičko selo u Tuzlanskom kantonu, nastanjeno isključivo hrvtaskim (katoličkim) stanovništvom. Selo je okruženo vrhovima; Stublićem, Vjetrenikom, Žunovom i Medvjednikom. Između tih uzvisina smještena je Drijenča - pitomo razprostranjeno selo sa deset svojih zaselaka; Bučje, Kulice, Martinovići, Dugonje, Brdo, Brčine, Toljaci, Dalgine, Lučići i Perivoj. Staro je to naselje koje se spominje još u srednjem vijeku. Ovim krajem je prolazio drumski put za Posavinu. Još su nažalost nepročitani arhivski dokumenti o ovim naizgled mirnim dalekim i kao samim sobom zadovoljnim krajem. Drijenču nisu pustile po strani ni manje ni veće seobe stanovništva iz Bosne prema sjeveru i zapadu. Opustjela Drijenča je u 18. stoljeću obnovila svoje lice novim obiteljima iz Žepča od Brčkog, Semberije tuzalnske okolice, i drugih krajeva. U genima ovog naroda upisana je ružna uspomena na kužne bolesti, posebno one s kraja 18. stoljeća. Tada se umiralo u gomilama. Mrtve nije imao tko ni oplakivati. O tome svjedoče, za ovaj mali broj stanovništva, tri kužna groblja. Ali Drijenča se nije dala pokopati. Živjelo se u njoj i dalje. Nije Drijenči jedina veza sa svijetom bio blatnjavi drumski put. Da ona nije bila mjesto dobrog života po dušu i po tijelo zar bi Madžari, kako se pouzdano zna, nekoć tu živjeli u Perivoju i imali svoje groblje. Zar bi Marija Terezija, kako se u Drijenči zna, ostavila povremeno svoj Beč i gradila malu kulu u današnjim Kulicama i jela vruća kruha iz Tuzlanske pekarnice. Vrijeme je uništilo mnogo bivše stvarnosti, ali ostale su uspomene. Narod ne zaboravlja uspomene i na crkve, jako je vezan za Franjevce, koji su nezaobilazni dio povijeti BiH - poznati pod imenom "Ujaci". Predaja kaže da je na Planama bila nekada crkva. Nešto dublje nemože se znati, pa ostajemo na svjedoku koji i danas živi: Fratrova voda ili Fratrovac. Prema popisu stanovništva 1981 godine, Drijenča je brojala 1500 stanovnika, a pred agresiju i rat Drijenča broji oko 300 stanovnika. Rat je pokazao da Drijenčani vole svoju Drijenču iznad svega. Više od 50 mladića se odmah vratilo iz inozemstva sa oružjem kupljenim vlastitim novcem, braniti svoju djedovinu. Oni koji to nisu mogli organizirali su se u razna udruženja i svesrdno pomagali Drijenči. Tako je i Hrvatsko iseljeničko društvo Drijenča okupilo sve Drijenčane u Republici Sloveniji.
* * * * * * * * * *
PREMA PISANJU LISTA SVJETLO RIJEČI BR. 52-53/87 I PISANJU VEČERNJEGA LISTA BR. 10447/92
BlogAdmin