SRETNA NOVA GODINA 2007

NOVA GODINA

Da je Nova godina nekoć počimala na Božić kazuje i naziv za taj dan u nekim hrvatskim krajevima gdje se i danas naziva Mali Božić ili Mladi Božić. Taj običaj vuče korijen od vremena kad se i Nova godina slavila 25. prosinca. Tek se kroz 16./17. stoljeće provodi razdvajanje i Nova godina se opet pomiče na 1. siječnja, kako je svetkujemo i danas. Obiteljsko svetkovanje Nove godine vrlo je slično božićnom, s time da je Božić okrenut užoj obitelji, a Nova godina rodbini i prijateljima. Danas je iščekivanje Nove Godine izgubilo značajku obiteljskog blagdana, ne samo u gradu nego i na selu. Nisu se sačuvala ni stara čestitanja koja isprepliću poruku o događaju Božića s novogodišnjim dobrim željama članovima obitelji i njihovom materijalnom dobru. Suvremeno slavljenje Nove godine je opće; pripada svima, a ne samo kršćanima. Kako su narodni običaji gotovo zamrli, valjalo bi u tom slavljenju razvijati ljudske vrednote; osobito u čestitanju. Treba poći od činjenice da čestitanje popraćuje redovito gesta rukovanja, stisak ruku, a i ljubljenje uz riječi: "sretna ti Nova godina!"

BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN

Svim našim komšijama muslimanima i svim muslimanima širom planete, želim sretan kurban Bajram, da ga provedu u sreći, zadovoljstvu, dobrom zdravlju i raspoloženju, shodno vjeri, tradiciji i običajima u krugu porodice, komšija i jarana.

"Sve što poželite da vidite, čujete, osjetite i doživite neka vam Allah uzvišeni i milostivi podari, a dušman neka nepokvari"

*

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

KURBAN BAJRAM

Kurban bajram (arap. عيد الأضحى Eid ul-Adha; turski: Kurban Bayramı) ili Hadži-bajram je Islamski praznik prinošenja žrtve, najznačajniji islamski blagdan. On dolazi dva mjeseca i deset dana nakon ramazana. Za ovaj blagdan očevi i majke bogato daruju svoju djecu i najmlađu rodbinu, a žene pripremaju bogat objed za goste. Muslimani Bajram dočekuju u svojim domovima, a u zoru odlaze u džamije na sabah-namaz, čekaju izlazak sunca i klanjaju bajram-namaz. Slijedi čestitanje. Zatim odlaze na groblja, te se potom vraćaju u svoje domove gdje su pripreme za žrtvu Kurbana po pravilima šerijata. Prema vjerovanju, oko 2000 godine prije nove ere Bog je na zemlju poslao jednog svog roba na području Sumera, u gradu Uru, kada su se ljudi pokoravali svojim idolima i kipovima koji im nisu mogli niti pomoći , a niti su im mogli ikako odmoći. Poslao ga je s Istinom u jednoga Boga. Taj čovjek bio je Ibrahim ili Abraham. Njegov put nije bio lagan. Put istine posut je trnjem i teškoćama raznih vrsta , pa tako sve do svoje najviše starosti , kada je već gubio nadu , nije mogao dobiti sina sa svojom ženom Sarom. Tada su se odlučili na , u to vrijeme regularan običaj , kako mu Sara nije davala djete, da nađe ženu koja će mu dati djete. Bila je to Hagara li Hadžera i od nje rodio se je Ismail ili Išmae a.s. On će biti praotac arapskog naroda. Ali Ibrahima a.s je čekalo veliko iznenađenje. Dočekala su ga "trojica" i obavjestila da će Sara roditi dijete na što se ona nasmijala jer kako da ona tako stara rodi, na što su oni rekli da će ona roditi i da će to biti muško i da će ga nazvati Ishak a.s što na staro-hebrejskom znači smješak. Od njega će poteći židovi. Ibrahim a.s je tako sretno živio sve do trenutka kad mu je On zapovjedio da žrtvuje svojeg sina Ismaila a.s. Ibrahim ga je krenuo poslušati, ali kada je Bog vidio da je Ibrahim a.s spreman svog prvorođenca Ismaila a.s ubiti radi samo zapovijedi koju je On naredio, kao veliko iskušenje, zaustavio je egzekuciju i umjesto Ismaila a.s postavio je ovna kao žrtvu. Od toga dana, pa sve do sad muslimani ( oni koji su predani Božjoj volji) izvršavaju zapovjed žrtvovanja kurbana. To je najčešće ovca , po mogućnosti, ali to može biti i protuvrijednost u novcu kojom će se kupiti meso koim će se žrtvovati te ovce. Taj čin se obavlja za vrijeme hadždža , u posljednjem mjesecu po hidžretskom kalendaru zul-hidždže. Meso koje se zakolje razdijeli se po trećinama, tako da jedna trećina ide rodbini, jedna ide siromašnima i jedna trećina kome je najviše potrebno. Kurban kolje onaj koji ima materijalne mogućnosti za to, ako ne može to mu nije grijeh. Klanje kurbana, (žrtvovanje) prisutno je kroz sve svjetske kulture i civilizacije. Sama simbolika kurban bajrama temelji se žrtvi i bogobojaznosti. Žrtvu koju je Ibrahim a.s (neka su mir i spas na njega) trebao prinijeti teško bi mogao učini bilo tko bez čvrste vjere . Za tu bogobojaznost koju je pokazao Bog je Abrahama a.s izdigao kao pravog Njegovog prijatelja, i obećao mu bogatu zemlju i veliko potomstvo i doista danas sve tri velike civilizacije, zapadna kao kršćanska, židovska i islamska imaju zajedničkog praoca Adema a.s, a od Ibrahima a.s koju spominjue i Stari Zavjet i Kur'an još bližeg srodnika. Sama svrha kurbana je ponovo proživjeti oslobođenje zarobljavanjem sebe Božjom riječju, Njegovom voljom i Zakonom To se najbolje vidi za vrijeme hadždža , kada se kurban bajram slavi, u vrijeme najčvršće ujedinjenosti ljudskih duša oko zajedničkog cilja, događaja koji predstavlja jedistvenu sliku jednakosti i bratstva na zemlji.

Izvor: Wikipedija

SVETI IVAN

SVETI IVAN, apostol i evanđelist

Tko sam ja? Svaki čovjek stoji pred tim pitanjem. Onaj tko se to pita, nalazi se na putu traženja. Ona ili on se hoće preispitati. I ona ili on se nadaju odgovoru. Ivanu apostolu je bilo drugačije. On se nije pitao za svoj identitet. On je bio pitan: Tko si ti? Bili su to drugi koji su ga pitali za njegov identitet. Tko je taj Ivan? -Ivan je zbunjivao ljude. Živio je tamo gdje se nije očekivalo. Uporan u postu. Objašnjavao je drugačije svoje krštenje. Bio je jasniji u govoru i zato se ljudi pitaju «Tko je taj čovjek? Što ga pokreće? Svjedok za svjetlo - Ivan je došao kao svjedok za svjetlo. «Ja nisam svjetlo». Kaže, da on nije onaj s kojim se može kititi. On živi posve drugačije i biva predstavljen kao uzor. I on to jeste Osobna izjava: Ja sam glasnik. Ivan nije Mesija, nije Ilija, nije prorok. - Svi pojmovi su dobri sažeci. Pojedina imena i riječi mogu se upamtiti. Ali Ivan je drugačiji. On sprječava upravo da se upamti jedan kratak pojam. «Ja sam glasnik koji viče u pustinji». Ivan je sluga za jednog nalogodavca, koji mu nije baš pravo poznat. Tu pada služba teško, ali Ivan ju izvršava. Onaj koji ga je zadužio, znat će već zašto. Ivan radi s pogledom na ono, što dolazi. On pokazuje povjerenje u onoga koji će doći u pustinju. Pripravan mu je služiti. Zauzimanje položaja Ivan je za mene izazov, Ivan živi za Isusa i za pripremu na njega. On se smatra posve upućen na toga Isusa. Stoga me pita: «A ti? Hoćeš li prepoznati Isusa, ako te susretne? Hoćeš li se dati voditi od Isusove riječi? Hoćeš li to zaista?» Ovdje moram konačno zauzeti stav. Na putu prema Božiću, nalazim se sa svima koji slave Došašće. Ali na meni leži, da se upustim na njega i zaista tražim gdje on hoće doći u moj svijet. Ako to učinim tada je glasnik iz pustinje ponovno učinio svoju zadaću s uspjehom.

BOŽIĆNI TJEDAN

Sv. Stjepan, prvomučenik

Božićni tjedan, blagdan Sv. Stjepana 26. prosinca (decembra), Sv. Ivana 27. prosinca (decembra), Nevina dječica ili Mladenci 28. prosinca (decembra) te Stara godina 31. prosinca (decembra), također su krcati božićnim događanjem koje prate osobiti pučki običaji: na Stjepanje ili Štefanje grupe mladića obilaze selo i s popratnim pjesmama čestitaju Stjepanima i Šteficama imendan; na Svetog Ivana, koji dolazi iza Stipanja, blagosivlje se vina, iznosi slama iz kuće i stavlja na voćke da bolje rode; na Nevinu dječicu, Mladence ili Herdoševo, dan iza Svetog Ivana, u mnogim je krajevima običaj da se s vrbovim šibama ljudi lagano udaraju šibanje, a nekoć i starohrvatsko "biranje kralja" te drugih narodnih dužnosnika.

BOŽIĆ - RADUJTE SE NARODI

Božić je prije svega blagdan mira. U mnogim krajevima je običaj da se na taj dan ide na tri mise. Prva je polnoćka, druga je rana jutarnja, a zove se pastrica, zornica ili mala misa, i obično se na toj misi ide na pričest. Treća misa se zove poldanica ili vela misa. Mlađa čeljad, a posebno djevojke, se za svaku misu presvuku u drugu svečanu haljinu. U kući na stolu treba čitavo vrijeme biti boca s rakijom i košarica sa narandžama, orasima, lješnjacima, bademima, iako svaki kraj obiluje svojim specifičnostima. Ručak je svečan i obilan, a za stolom se treba naći čitava obitelj. Do iza ručka su svi ukućani na okupu, a popodne mlađa čeljad odlazi čestitati prijateljima i znancima. Ako na Božić pad kiša, vjeruje se da će roditi sve što se motikom okopava. Značajan je i bogati božićni jelovnik. Uz tradicionalna jela na stolu će se naći sve vrste voća, povrća i mesa, neobično obilje bilo brojem vrsta jela bilo količinom. Osobito su značajna peciva i božićni kruhovi, božićna pečenka, te hladetina. Božić se pretežno svetkuje po tradiciji intimnije, strogo unutar same obitelji. U starijoj tradiciji poznat je polaznik ili položar, prvi posjetitelj koji na Božić uđe u kuću; u nekim krajevima je to na Badnjak, Stjepanje ili Novu godinu, uz kojega je vezano više običaja i vjerovanja. On treba biti zdrav i krepak, jer to kući donosi sreću. Da se kojim slučajem ne bi dogodila "nesreća", ukućani se obično unaprijed dogovore s nekim kršnim momkom, koji onda "slučajno" prvi uđe u kuću. Gotovo svi običaji vezani uz polaznika imaju isti cilj i smisao da se izazove radost i uopće blagostanje čitavoga doma. Božićno čestitanje najprije se događalo u kući među članovima obitelji. Zatim je obuhvatilo rođake i prijatelje, a na kraju sve mještane. Čestitanje Božića od kuće do kuće, tzv. koledanje, obavljalo se uz pjevanje božičnih pjesama, a čestitari, zvani betlehemari ili pastiri, bi primali darove. Vjernost kršćanskoj poruci Božića iskazuje se izrazima božićnog čestitanja: Faljen Isus! Čestit vam bio Bog i Božić i sveto slavno porođenje! uz odgovor: I vaša duša kod Boga bila! Ili: Čestit Božić i porođenje Isusovo! uz odgovor: Čestita ti vira i duša! Lijepa je čestitka: Na dobro ti došlo porođenje Gospodinovo! s odgovorom: I tebi, brate, i svim tvojim u kući! Svetkovanje blagdana uključuje božićni odlazak u crkvu na mise, ali i znakove izmirenja između zavađenih unutar roda ili među susjedima. Čestitanje Božića želi povećati radost slavljenja božićnog blagdana. Vjernost običajima može umnožiti tu radost, ali vjernički narod ne zaboravlja da je Isus Krist Svijeta Razveselitelj. Tu radost, osim općeprihvaćene pjesme u zbiru hrvatskih božićnih popijevki "U to vrijeme godišta, mir se svijetu naviješta", izrazito naglašava pjesma u župnoj crki u Drijenči.

ADVENT - ČETVRTA NEDJELJA

Još je nekoliko dana do Božića. U Nazaretu je sve mirno, a tamo se dogodio najveći događaj u povijesti: Bog se utjelovio.Najveća i najradosnija vijest, čija jeka traje i do današnjih dana.Bog ostaje sebi vjeran. Dolazi nezamjetno, ovijen velom šutnje. Cijeli je svijet iznenadio. Sve se događa izvan velikih središta moći, politike, kulture i religije. Iznenadio je i Mariju. I prestrašio. Bog izabire Nazaret, malo mjesto, gotovo zagubljenom negdje u dalekoj, teškoj i nepokornoj provinciji moćnog Rimskog carstva, za susret sa Zemljom. Beskrajno daleki i moćni Bog o kojemu je Marija slušala od svojih učitelja i roditelja želi se udomiti među ljudima. I ta se preobrazba treba po njoj dogoditi. Možemo li zamisliti što je Marija u tim trenucima proživljavala. Prebrzo zaključujemo da je to njoj bilo lako, jer je bila milosti puna. To što se događa u njoj i po njoj prava je revolucija vjere. Naši problemi u vjeri doimaju se doista mali i gotovo smiješni u usporedbi s onim što je Marija proživljavala za vrijeme Utjelovljenja. Anđelov: "Ne boj se, Marijo!" samo malo daje naslutiti što se događalo u njezinoj nutrini. Njezino pitanje: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" otkriva samo donekle nutarnju tjeskobu koju proživljava i nerazumijevanje misterija koji se nad njom nadvija. Bog, pred kojim čovjek iz Staroga Zavjeta dršće od straha, postaje nemoćno dijete u jaslama kojemu od sada može pristupiti bez straha i pokloniti se. Ta se promjena po Mariji dogodila."Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" To je najbolji odgovor koje jedno ljudsko biće daje svom Stvoritelju. To je odgovor prve vjernice Novog Saveza.Što je sa mnom? Jesam li se pripravio za Božić? "A ti? Jesu li u tvome srcu pripravne jaslice? Koliko si jaslica pripravio u srcima drugih? Koliko ćeš božića dati ove godine drugima?Divno, zar ne! Ne samo željeti 'Sretan Božić', nego i dati ga… Božić dati svojom molitvom, svojom žrtvom i djelotovornom ljubavlju!" Gospodine, neka mi bude po tvojoj riječi!

BADNJAK I MISA POLNOĆKA

Badnji dan ili Badnjak, a napose badnje veče, je napose bogat božićnim običajima i folklornim sadržajima. Naziv je taj dan prije Božića najvjerojatnije od riječi bdjeti, biti budan, biti bodar, tj. znači noć u kojoj se bdi. Vrhunac toga bdjenja jest proslava mise polnoćke. Upravo s bdjenjem je povezan niz običaja: unošenje drva "badnjaka" koje gori na ognjištu tu noć i kasnije, zatim božićne svijeće, jedne ili tri, redovito ovezane trobojnicom. Bdjenje počinje uvečer, kad se obitelj okuplja oko stola, još uvijek s posnim jelima, i unošenjem badnjaka i slame kad — barem u nekim hrvatskim krajevima - domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić "Faljen Isus! Dobro vam došla badnja vešer"! Na taj pozdrav slijedi odgovor: "I s tobom zajedno!" Negdje je pozdrav bogatiji sadržajem: "Faljen vam bio Isus i Marija. Čestita vam Badnjica!" Odgovor glasi: "Čestita ti bila i duša, svitla obraza ko i do sada!" U dijelu Slavonije čestitari na badnje veče ulaze u kuću i govore: "Faljen Isus! Čestita vam badnja večer i Adam i Eva", a odgovara se: "I vi živi i zdravi bili!" U Drijenči se pozdravlja; "Faljen Isus, čestit Božić i Isusovo rođenje" uz odgovor "I tebi duša čestita". Uz donošenje grane ili panja badnjaka običaj je unositi i slamu; negdje tu slamu ne prostiru samo po tlu već je stavljaju i na stol pod stolnjak, a zatim slijedi večera s osobito biranim jelima.

Badnjak u gradu, naravno, sačuvao je samo dijelak seoskih tradicija, ali slavi se uz bor, uz kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno pripravljenu večeru. Najvažnije jest: bdjenje u iščekivanju polnoćke. Sudjelovanje na polnoćki smatraju vaznim i oni koji ne odlaze redovito nedjeljama na misu. Takvo božićno slavljenje badnje večeri toliko je općenito kod svih hrvatskih katolika da ukazuje opću svijest o nepobitnosti i privlačivosti otajstva Božića. Ono je drago i onim ljudskim dušama koje svoje kršćanstvo nisu razvile do pune zrelosti. Božić i njih dosiže, a božićno čestitanje je izraz da prihvaćaju kršćansku poruku o miru, ako i zastaju pred porukama o Bogu i covjeku.

BETLEHEMSKO SVJETLO MIRA

Na Božićnu večer 1986. na austrijskoj televiziji, u emisiji "Licht uns Dunkel" (Svjetlo u mraku) u kojoj ljudi pomažu jedni drugima, jedna je gledateljica odlučila, kao zahvalu, darovateljima pokloniti svjetiljke umjesto poklona. Tako se razvila divna ideja koja je prihvaćena u mnogim zemljama Europe: ideja Betlehemskog svjetla mira. Svjetlo je apsolutni simbol Božića i u Bibliji simbolizira dolazak Isusa, a njegovim rođenjem je bio obećan mir svim ljudima dobre volje. S paljenjem i dijeljenjem Betlehemskog svjetla mira podsjećamo se na Božićnu mira i na naš zadatak da taj mir proširimo među ljudima. Ono nas podsjeća da ljudi dobre volje žele jedni drugima mir i dobro. Svake godine u tjedan prije Božića, jedno dijete iz Austrije zaputi se u Betlehem i u "Spilji rođenja" zapali Betlehemsko svjetlo. To svjetlo se tada avionom doprema u Austriju, u Beč. Tamo se okupe predstavnici europskih izviđačkih organizacija i Svjetlo donesu u svoje države. Doma ih dočekaju izviđači, koji Svjetlo raznose u crkve, bolnice i u domove - sve u želji širenja pozitivnih vrijednosti koje često zanemarujemo: strpljenje, razumijevanje i prijateljstvo.

BIBLIJSKI BOŽIĆ

Razumijevanje Božića i njegovo otajstveno značenje lučimo po Bibliji. Tako je Božić prije svega biblijski događaj. Na blagdan Božića se već od 5. stoljeća slave tri mise: polnoćka, zornica ili pastirska misa te poldanjica. Kod polnoćke i zornice čita se izvještaj o događaju Božića s njegovim povijesnim odreženjem: u one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Kod zornice je naglasak na evanđeoskom izvještaju o navještaju pastirima, a kod poldanjice je proglas evanđelja sv. Ivana: u početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i ta Riječ bijaše Bog... I Riječ tijelom postade i nastani se među nama! Ovaj proglas jasno uspoređuje stvaranje svijeta i utjelovljenje Sina Božjega; oba događaja povezuje osoba Sina Božjega. On, besmrtan, je po Božiću postao smrtnikom da bismo mi, po njemu, postali besmrtnici. On, vječan, postade vremenit, da bismo mi po njemu postali vječni. Nastanio se među nama, prihvatio naš život, postao naš suputnik i supatnik. Ostvario je svoje poslanje i postao naš Spasitelj i Otkupitelj.Biblijski izvještaj Isusovo rođenje tumači kao događaj koji se je zbio na slavu Bogu na visini i za mir ljudima dobre volje. Zapravo Biblija izriče trodjelno poruku o Božiću: očitovala se slava Bogu na visinama, uspostavlja se na zemlji mir, koji je potvrda Božje naklnosti prema ljudima. Ljudi su od prvog Božića svjesni da uživaju Božju naklonost, a svakog Božića obnavljaju tu svijest, pa stoga njegovu i uzajamnu blagonaklonost, dobrostivost, dobrovoljnost. Hrvatski katolici dokazali su svoje vjerničko razumijevanje biblijskog Božića i u pjesmi Čestit svijetu izrekli svoje vjerovanje.

ADVENT - TREĆA NEDJELJA

"Radujte se!"

Radost nije samo u čekanju dara, niti u kićenju borova i pripremanju jela. Da bismo doživjeli istinsku i duboku radost koju jedino Bog može dati potrebno je vjerovati da je možemo prepoznati.Prepoznajmo istinsku radost, otklonimo pogled sa sebe i usmjerimo ga na onoga koji je već među nama!Problem naših dana i problem naših života: Bog nije očit ili ne barem onoliko koliko bismo mi to željeli. On je skriven, diskretan, tajinstven, nevidljiv. A tu je oko nas, svugdje prisutan.Pogled nam treba biti dublji, sluh izoštreniji, osjećaji profinjeniji da bismo ga doživjeli i susreli.Velika nesreća današnjeg čovjeka jest u tome što ne prepoznaje Boga u svojoj sredini. Što je sa mnom? Hoću li ga prepoznati u betlehemskoj spilji? Neka vanjska priprava ne zamagli i ne potisne onu nutarnju u srcu. Tu se događa susret s Bogom. U svojoj pripravi za Božić, poravnajmo put Gospodinu!

PISMO IZ BEČA

PRIPREMNI SASATANAK ZA SABOR DRIJENAČKE DIJASPORE

Želja, da se Drijenčani u dijaspori počnemo organizirano okupljati, uz dobru glazbu proveseliti a po potrebi kulturološki, humanitarno pa i politički djelovati, prisutna je gotovo među svima nama. Sve češće takve težnje se mogu čuti po mjestima, gdje se Drijenčani okupljamo. Stoga smatramo, da se mora nešto konkretno učiniti po tom pitanju i evo jednog konkretnog prijedloga. Prvo bi se trebalo sastati dvadesetak ljudi. Iz svake države (HR, SLO, A, D, CH,) npr. po 4 - 5 ljudi (naravno može i više), koji će na ovom pripremnom sastanku dogovoriti kada, gdje i kako organizirati SABOR DRIJENAČKE DIJASPORE. Ovo će pismo doći do tridesetak Drijenčana (čije adrese imamo) a od njih se očekuje; 1. Da obavijeste ostale Drijenčane u svojoj blizini (gradu, okrugu ili državi) i čuju njihova mišljenja o sadržaju ovog pisma. 2. Da pošalju povratnu informaciju sa novim prijedlozima i sugestijama. Bez toga se sastanak nemože organizirati. Prijedlog održavanja pripremnog sastanka je u Mittersillu (Austrija), 10 ili 17. veljače. Kada pristignu povratne informacije (najkasnije do kraja siječnja) onda ćemo vas ponovo obavijestiti o svim detaljima pripremnog sastanka. Eto prvi korak je načinjen a od nas sada zavisi hoćemo li načiniti drugi i treći ili cemo stati prije nego li smo i krenuli. Adresa i broj telefona na koji se možete javiti:

Anđelko Knežević

Obere Viaduktgasse 4/13

1030 Wien - Austrija

Telefon: +43 1 96 708 96

Mobitel: +43 699 981 541

e-mail: andjelkoknezevic@gmx.at

WIEN 12.12.2006

ADVENT - DRUGA NEDJELJA

Na obalama rijeke Jordana pojavio se čovjek neobična izgleda i ponašanja. Bio je to preteča Isusov, Ivan Krstitelj, koji je snažno vikao da netko poslije njega dolazi: "Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Poslije mene dolazi jači od mene…On će vas krstiti Duhom Svetim!" Hodao je Ivan po okolici Jordana i snažno upozoravao na Isusov dolazak. Silazio je u rijeku i krštavao, a "grnula je k njemu sav judejska zemlja i svi Jeruzalemci". Ljudi su osjetili da je vjerodostojan i da je pravi. Privlačila ih je njegova iskrenost, jednostavnost i strogoća života. A tražio je od ljudi prave stvari. Nije okolišao, niti im išao niz dlaku. S malo riječi, a nadasve svojim primjerom, pozivao je na obraćenje i na spreman doček Isusu. Ljudi su slušali, nadali se i nastojali živjeti kako ih je Ivan upućivao. Nitko ne živi bez nade. Ne kažemo li da ona umire posljednja! Nitko ne živi bez želja i bez planova za svoj život. Želimo zdravlje, nadamo se uspjehu u poslovnom i obiteljskom životu. Želimo biti sretni, zdravi i priznati u društvu. Svima su nam ove želje zajedničke i u čovjeku postoje otkad i on postoji. Nažalost, današnji čovjek, unatoč želja i nadanja, živi u vakuumu, u egzistencijalnoj praznini. Ne zna više kamo ide njegov život i kamo ide svijet uopće.Evanđelje druge nedjelje došašća otvara vrata nade i osvjetljava put kojim bismo trebali ići. Potrebna nam je vjera da shvatimo kako sve one želje koje s pravom želimo vrlo lako poput pijeska iscure kroz naše prste. Nisu dovoljne da nas ispune. Samo se njima nadati i na njima graditi život u opasnosti smo da od svega na kraju bude velika ruševina. Nema prave Nade bez Vjere. Povrh želja i nadanja u svakodnevnom životu ima jedna koja im daje smisao. To je nada i želja za Bogom. Boga čekamo, On dolazi. Čekajmo ga u aktivnostima svoga života.U vrijeme došašća, u kojemu se pripremamo za Božić, Crkva nas poziva kao i Ivan Krstitelj na obraćenje da bismo dobili oproštenje grijeha. Što činim? Ne smijem se zadovoljiti u pasivnom čekanju na Božji dolazak nego se trebam pripremiti. Nije li ovo prilika da ponovno otkrijem vrijednost sakramenta Pomirenja, Svete ispovijedi kojim ću ponajbolje pripremiti svoj put za Isusov dolazak!

BOŽIĆ U HRVATA

Otajstvo Božića oblikovalo je vjerničko doživljavanje blagdana Božića hrvatskih katolika do te mjere da se opravdano govori o hrvatskom Božiću. Božić je naišao na odraz u književnosti, umjetnosti, a osobito spletu običaja i u božićnim pjesmama i melodijama. Posebno su božićni običaji, a napose božićne pjesme, u stanju iz godine u godinu pobuditi vjerničko doživljavanje Božića, u pripravljanju na blagdan i u slavljenju blagdana. Svi ti običaji i pjesme uvjetuju pun odjek Božića u osobnom proživljavanju, ali i u obiteljskom i društvenom životu. Običaji, naime, obnavljaju niz sadržajnih i ljudski vrijednih čina upravljenih očitovanju čovjekoljublja od čestitanja i darivanja do izmirenja zavađenih i novog poleta u obiteljskom življenju. Pjesme pak stvaraju ozračje radosti i svečanosti, a sadržajem su zapravo prepjev božićnog evanđelja i kršćanskih vjerskih istina.Božić je stoljećima odgajao hrvatskog čovjeka, i to ne samo u kršćanskoj vjeri, nego i za temeljne ljudske vrednote. Božićne pjesme odgajaju hrvatsku vjerničku dušu za kršćansku osjećajnost i suosjećanje. Razvijaju te stavove prema Isusu, Sinu Božjemu, rođenom kao dijete, ali i prema svim ljudima koji trpe. Odgajaju na djelotvornu solidarnost sa svom djecom svijeta koja dijele sudbinu maloga Isusa. Hrvatski je vjernik od Božića učio i naučio da nije najveće zlo kad je dijete rođeno na slamici oštroj, ako može računati s ljubavlju roditelja.U božićnim je pjesmama, naime, jasno naznačena središnja kršćanska vjerska istina o rođenju Bogočovjeka, koga one često nazivaju Mladim kraljem, od Djevice Marije. Tu istinu pjesme uokviruju s jedne strane u idiličan svijet pastira, mudraca zvanih kraljevima, anđela, štalice, jaslica i zvijezde vodilje. Ipak te pjesme ne skrivaju krutu životnu stvarnost i neizvjesnost u kojoj su bili novorođeni Isus, Marija i Josip. Pogodilo ih je siromaštvo, odbijanje ljudi i neprijateljska prijetnja samoga kralja Heroda. Upravo tu i takvu stvarnost živjela su pokoljenja koja su stvorila te božićne pjesme i zatim mnoge druge generacije koje su pjesme pjevale. Jedva da su koje druge pjesme Hrvati prihvatili u takvoj mjeri kao božićne. U njima pronalaze izraz vlastite duše, povijesti i sadašnjosti. Istodobno dopuštaju da ih te pjesme odgajaju, oblikuju. Te su pjesme doista pjesme Božjega naroda koji se u njima prepoznaje, s njima poistovjećuje i upravo njima najbolje izražava svoju vjeru, cjelovito kršćansko vjerovanje, svoje kršćansko opredjeljenje, spremnost nastaviti Isusovo djelo među ljudima i danas.

SVETI NIKOLA

Sv. Nikola jedan je od najomiljenijih kršćanskih svetaca. On je svetac zaštitnik pomoraca, trgovaca, putnika, ribara, zaručnika… i sva djeca radosno iščekuju njegov blagdan.

Draga djeco!
Napišite i pošaljite svoje pismo svetom Nikoli. Slobodno mu recite koliko ste bili dobri i ove godine i kome ste sve pomagali. I, naravno, svoje skromne želje...
… jer priča nam kaže da je sv. Nikola živio u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka a ni obuće. Samo jedan par čizmica. Ipak su djeca vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor. A Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu. I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka i slatko ih je razveselilo.

I zato, djeco, svakako navečer uoči blagdana očistite svoje cipelice ili čizmice ili čarape u obliku čizmice i obavezno ih stavite u prozor! I svima vama koji nosite ime Nikola, Nikolina, Niko, Nina, Nikica čestitam imendan!

BOŽIĆNA PŠENICA

Iako danas sadnja božićne pšenice nema ono izvorno značenje, u nama budi sjećanje na djetinjstvo, radost zbog predstojećih blagdana, jača obiteljske vrijednosti i povezanost. Ovo prirodno zelenilo ukras je božićnoga stola, a simbolično predstavlja umiranje i ponovno rađanje prirode.

Božićne pripreme u nekim krajevima počinju i mjesec dana prije samoga blagdana, na dan Sv. Katarine (25. studenoga). Zatim dolaze Sv. Barbara (4. prosinca), Sv. Nikola (6. prosinca) te Sv. Lucija (13. prosinca).

Na dane Sv. Barbare ili Sv. Lucije pučki je običaj sadnja pšenice. Ovo prirodno zelenilo ukras je božićnoga stola, a simbolično predstavlja umiranje i ponovno rađanje prirode, te u kršćanskoj vjeri blagoslov ljetine. U kontinentalnoj Hrvatskoj uz pšenicu se na stol slažu jabuke, orasi i razne sjemenke, a u Dalmaciji naranče i bademi.
Pri sadnji pšenice svakako uključite svoje dijete. Zajedno odaberite lijep keramički ili porculanski tanjurić ili dublju zdjelicu. Zatim pokažite djetetu kako će staviti deblji sloj vate i navlažiti je vodom. Rasporedite pšenicu i stavite tanjurić na sunčano i toplo mjesto. Po potrebi je zalijevajte, ali ne previše (kako vam sjemenke ne bi popljesnivile ili listovi požutjeli). Iako je takav način sadnje vrlo praktičan i na stolu vrlo dekorativan, često je popraćen neugodnim mirisom.
Zato možete pšenicu posaditi i u klasičnu ili manju dekorativnu lončanicu. Možete nabaviti i manje porculanske ili staklene posude koje su vam ostale kao ambalaža pa ih dan prije s djetetom prigodno obojiti. Ujedno pšenicu možete staviti u malo vode preko noći kako bi nabubrila i kasnije uspješno klijala. Sljedećeg dana stavite u posudu zemlju (dva prsta manje od vrha), rasporedite pšenicu po cijeloj površini ili u sredini ostavite prostora ukoliko kasnije želite staviti svijeću. Po njoj rasporedite rahli sloj zemlje i stavite je u prozor, gdje će imati dovoljno svjetla i topline za klijanje.
Ovisno o uzrastu, dijete će s osobitim zadovoljstvom i budnim okom pratiti razvoj i rast pšenice. A na Badnju večer ukrasite je prigodnom svijećom i povežite vrpcom.I tu priči nije kraj! Tek slijedi obiteljsko ukrašavanje božićne jelke i svečanog stola.

POVIJEST BOŽIĆA

Po riječima sv. Augustina: "Bog se počovječio, da se čovjek može pobožanstveniti". Taj jedinstveni povijesni događaj rođenja Boga-čovjeka kršćanski svijet slavi od davnina. Svetkovina je nazvana Božić. Sama riječ Božić umanjenica je riječi Bog i prvotni naziv djeteta Isusa, koji je kasnije prenesen i na sam blagdan njegova rođenja. Značenje riječi Božić kao mali Bog u kršćanstvu poprima umilna značenja: blagi Bog, dobri Bog, bliski Bog - Bog dostupan i pristupačan čovjeku. Tako je svemogući Bog postao djetešce da nas ne prestraši i ne premaši, da nas k sebi privuče i privije. Isus je stoga sveprisutni i bliski Bog. Tako sam naziv Božić podsjeća da je blagdan Božića evanđeoska škola ljudskosti i čovječnosti. Iz njega struje uočljive odlike: pristupačnost, jednostavnost, susretljivost, povjerljivost, skromnost.Božić se do pred konac IV. stoljeća obilježavao 6. siječnja, da bi potom bio premješten na 25. prosinca kako bi se potisnula, još od cara Aurelija (270.-275.) uvedena rimska svetkovina Natalis Solis Invicti, a koja je padala u vrijeme zimske obratnice. Kršćani su vrlo rano taj dan Isusovog rođenja smatrali i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenog Zapadnog rimskog carstva gotovo je u čitavoj Europi početak nove godine bio na Božić. I hrvatska božićna pjesma Narodil nam se kralj nebeski sa stihom na tom mladom letu veselimo se upućuje na Božić kao prvi dan nove godine. Tek je 1691. Crkva prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu. Kršćanstvo je u potpunosti uspjelo potisnuti rimsku svetkovinu rođenja nepobjedivog sunca, ali nije moglo spriječiti da se mnogo poganskih običaja i rituala iz pretkršćanskog razdoblja po sili inercije zadrži u puku i do današnjih dana - uloga vegetacije, svjetlosti, darova i čestitanja.Svi ti običaji su se vjekovima oblikovali utjecajem raznih naroda i krajeva, pa su po tome zajednički čitavom kršćanskom svijetu, a opet, svaka im je sredina udahnula nešto svoga i tako ih učinila prepoznatljivima.

ADVENT - PRVA NEDJELJA

Advent, došašće - ta riječ budi u svakom kršćanskom srcu posebne osjećaje. Misao nam se vraća na rane mise zornice s adventskim pjesmama u kojima odjekuju misli na navještenje Kristova začeća po anđelu Gabrijelu, na adventske vijence s četiri svijeće kao znaka onog vremena iščekivanja Kristova dolaska (za koje se mislilo da je trajalo 4 tisuće godina), a sve to upućuje na blizinu božićnih blagdana s njihovim posebnim čarom. Sve to pruža kršćanskom doživljavanju više sigurnosti, okriljenosti, svjetla i topline, a i to više u osjećaju iščekivanja i nadanja onog što bi trebalo doći nego u radosti već postignutog. Kršćanska nas vjera potiče da neprestano budemo okrenuti prema budućnosti, uvijek ispunjeni nadom. Krist kao osoba središte je naše nade. A za njega znamo da je već došao, da je već živio, da nam je donio poruku spasenja. No upravo smo u toj poruci doznali da on na svršetku povijesti svakog čovjeka i svekolikog čovječanstva doći i očitovati, ostvariti.Moramo se uvijek nanovo podsjetiti da se čitav svijet nalazi u adventu - došašću. Krist koji je već došao, koji na skriven ali stvaran način živi među nama, opet će sigurno doći; i mi ga očekujemo. Ne očekujemo ga grčevito zbrajajući biblijske brojeve, proizvoljno tumačeći razne događaje, iznuđujući razne poruke i glasove s neba, nego ustrajno radeći i izvršujući svoje zadatke u ovom svijetu, zalažući se za izgradnju Kristova kraljevstva već ovdje. To znači ona budnost o kojoj Krist u evanđelju govori.

ADVENT - DOŠAŠĆE

Na početku smo došašća, adventa, znači na početku nove crkvene godine, ali i u vremenu koje s pravom znači da svijet kao cjelina živi u jednoj povijesti, koja se - znali mi ili ne - kreće prema ponovnom slavnom Kristovu dolasku, prema konačnoj Božjoj pobjedi. Došašće znači također da je svaki čovjek i kršćanin u svojem cjelokupnom životu, a ne samo u ovom vremenu došašća, adventski čovjek, osoba došašća, koja ide ususret Božjem dolasku kroz slobodu, vjeru, nadu i ljubav. Došašće nije neko pusto sjećanje na prošlo, nego ulazak čovjeka vjere, nade i ljubavi u onu stvarnost koja je počela, u povijest svijeta, u koju je Bog sam ušao i učinio je svojom poviješću. Ta je stvarnost i budućnost već u čovjeku skriveno prisutna i ona počinje upravo kroz vjeru. Sadašnjost nosi, kršćanski gledano, već budućnost u sebi, ta je budućnost Božja budućnost, snaga prisutna već u sadašnjosti, ali ne smijemo to u adventu svog života zaboraviti.

Pročitajte više...